Jedan od ključnih mehanizama za ublažavanje posljedica globalnog zagrijavanja jeste proces vezivanja karbona. Efekat staklenika dovodi do porasta temperature mora i okeana, topljenja ledenjaka na polovima, učestalih suša, poplava i ekstremnih meteoroloških nepogoda. Glavni faktor koji doprinosi ovim pojavama je karbon-dioksid (CO2), koji otežava hlađenje Zemljine površine zadržavajući toplotu. Iako su mnoge inicijative pokrenute s ciljem smanjenja emisije CO2, njegova koncentracija u atmosferi i dalje raste, što je prikazano na slici 1.

Šume igraju ključnu ulogu u smanjenju koncentracije CO2 u atmosferi putem vezivanja karbona kroz proces fotosinteze. Vezivanje karbona je sastavni dio fotosinteze, pri čemu stabla koriste karbon za izgradnju tkiva i vlastiti rast, time ga privremeno izolirajući iz atmosfere. Na taj način, šume funkcionišu kao "ponori" karbona, doprinoseći smanjenju njegove koncentracije u atmosferi.

Međutim, šume mogu biti i značajni izvori CO2. Globalno zagrijavanje povećava učestalost i intenzitet šumskih požara, pri čemu karbon vezan u biljkama, nekada i stoljećima, biva oslobođen u atmosferu. Ovaj ciklus gorenja doprinosi zagrijavanju planete što povećava rizik od novih požara. Globalno, emisije karbona uzrokovane šumskim požarima čine manje od 5% ukupnih emisija, ali u područjima s visokim rizikom od požara te emisije mogu biti znatno veće od svih drugih izvora CO2 u tim regijama[1]Osim gubitka karbona iz biljnog materijala, požari visokog intenziteta mogu zahvatiti i organsku materiju u tlu, dodatno povećavajući emisije karbona u atmosferu.

Zadržavanje karbona u čvrstom obliku, bilo da je riječ o živim stablima, drvnim proizvodima ili organskoj materiji u tlu, ključno je za regulaciju globalnog zagrijavanja. Neophodno je razvijati sisteme upravljanja šumama prilagođene klimatskim promjenama, koji će omogućiti veće kapacitete za vezivanje karbona.

Jedan od načina povećanja kapaciteta tla za zadržavanje karbona jeste provođenje kontrolisanih požara niskog intenziteta. Ovi požari pospješuju formiranje uglja i zemljišnih agregata, koji mogu zadržati karbon duži period, čime se povećava kapacitet tla za vezivanje novih količina karbona[2]. Takvi sistemi upravljanja uključuju i mjere uklanjanja prekomjernih količina gorivog materijala na šumskom zemljištu, čime se smanjuje rizik od velikih požara. Istraživanja pokazuju da najveći potencijal za zadržavanje karbona imaju zrela stabla. Upravljanje šumama treba biti usmjereno ka očuvanju zrelih stabala i uklanjanju gustog podrasta[3]. Nakon požara, razvoj grmolike i korovske vegetacije može produžiti period obnove zrelih šumskih sastojina, smanjujući njihovu otpornost na suše i požare[4].

Treba napomenuti da pojedina istraživanja ukazuju na to da je količina karbona izgubljena tokom šumskih požara znatno manja u odnosu na količinu karbona koju uzrokuje sagorijevanje fosilnih goriva. Također, sječa šuma u svrhu proizvodnje drvnih proizvoda za generisanje toplotne energije uzrokuje veće emisije karbona nego požari visokog intenziteta[5]Posmatrajući problematiku šumskih požara iz perspektive balansiranja između količine vezanog i otpuštenog karbona, jasno je da se radi o kompleksnom području istraživanja.

Sistemi u kojima se šuma ne siječe uopšte nisu održivi, dok prekomjerna sječa dovodi do narušavanja ekološke ravnoteže i povećanja koncentracije karbona u atmosferi. Odabir između sječe mladih i starih stabala predstavlja složenu odluku. Kada se u ovu problematiku uključi i utjecaj klimatskih promjena te specifičnih uvjeta i potreba svakog staništa, postaje jasno da šumarska struka i nauka stoje pred velikim izazovom u narednom periodu.

Šuma istovremeno predstavlja rješenje za klimatske promjene i očuvanje prirodnog svijeta, ali je istovremeno izuzetno osjetljiva, što zahtijeva pažljiv i promišljen pristup u njenom očuvanju i upravljanju.

[1] International Association of Fire and Rescue Services (21. septembar 2023) How much do forest fires contribute to CO2 emissions? – it can range from 5 % to almost 300 times that of all fossil fuels burned, depending on the area and population density; URL: https://www.ctif.org/news/how-much-do-forest-fires-contribute-co2-emissions-depending-area-and-population-density-it-can#:~:text=Worldwide%2C%20wildfires%20in%202021%20released,5%20percent%20of%20total%20emissions.

[2] Pellegrini, AFA.et al: Fire effects on the persistence of soil organic matter and long-term carbon storage, Nature Geoscience, December 2021. DOI 10.1038/s41561-021-00867-1

[3] Bartowitz Kristina J. , Walsh Eric S. , Stenzel Jeffrey E. , Kolden Crystal A. , Hudiburg Tara W. (2022) Forest Carbon Emission Sources Are Not Equal: Putting Fire, Harvest, and Fossil Fuel Emissions in Context, VOL 5. Frontiers in Forests and Global Change; DOI: 10.3389/ffgc.2022.867112

[4] Clark Richter, Marcel Rejmánek, Jesse E. D. Miller, Kevin R. Welch, JonahMaria Weeks, Hugh Safford. (2019) The species diversity × fire severity relationship is hump‐shaped in semiarid yellow pine and mixed conifer forests. Ecosphere; DOI: 10.1002/ecs2.2882

[5] Bartowitz Kristina J. , Walsh Eric S. , Stenzel Jeffrey E. , Kolden Crystal A. , Hudiburg Tara W. (2022) Forest Carbon Emission Sources Are Not Equal: Putting Fire, Harvest, and Fossil Fuel Emissions in Context, VOL 5. Frontiers in Forests and Global Change; DOI: 10.3389/ffgc.2022.867112